Tri scenarija za Lisabonski ugovor

EU Observer razmatra budućnost Lisabonskog ugovora.

1. Referendum u Irskoj se ponavlja i odgovor je DA
2. Irska odbija ponoviti referendum. Lisabonski ugovor propada, ali se ključne institucionalne reforme provode Ugovorom o pristupanju Hrvatske
3. Referendum u Irskoj se ponavlja i odgovor je NE

Hrvatska mora biti spremna na scenarij 2 i pravovremeno reagirati.

Pobačaj, neutralnost i porezi - Irski zahtjevi za novi referendum

Novi referendum u Irskoj o ratifikaciji Lisabonskog ugovora mogao bi se održati ukoliko prethodno Irska dobije određene ustupke.

Više o tome u EU Observeru

Case C-308/06, Intertanko

Kada se pred nacionalnim sudom poziva na nevaljanost (invalidity) sekundarnog izvora prava Zajednice, te kada o tome odlučuje Europski sud (čl. 234), valjanost prava Zajednice ocjenjuje se u svjetlu svih pravnih pravila međunarodnog prava, uz dva uvjeta:

1. Zajednica mora biti obvezana tim pravilima;
2. Europski sud može ispitivati valjanost sekundarnog prava zajednice u svjetlu međunarodnog ugovora samo onda kada narav i široka logika takvog ugovora to ne isključuju, te kada su odredbe međunarodnog ugovora po svom sadržaju bezuvjetne i dovoljno precizne (tj. kada mogu imati izravni učinak).

Link na presudu

Link na ECJ blog

C‑127/08 Metock and Others

Državljani država članica i njihovi bračni drugovi koji su državljani trećih država, uspješno su se pozvali na Direktivu 2004/38/EC kako bi osporili deportaciju iz Irske, a da prethodno nisu imali zakonito boravište u EU.

Do sada su se državljani država članica koji su u braku s državljanima trećih država mogli pozivati na slobodu kretanja samo ukoliko bi njihovi partneri imali prethodno zakonito boravište (prior legal residence) na području neke od država članica.

Riječima Europskog suda:

"[N]ational of a non-member country who is the spouse of a Union citizen residing in a Member State whose nationality he does not possess and who accompanies or joins that Union citizen benefits from the provisions of that directive, irrespective of when and where their marriage took place and of how the national of a non-member country entered the host Member State."

Link na presudu ECJ-a

Presuda već ima političke reperkusije u Danskoj!

Prvi put "Tješnja suradnja"?

EU Observer donosi vijest o prvom slučaju pokretanja postupka "closer co-operation" u području razvoda braka parova različitog državljanstva.

Postupak pokreću Austrija, Francuska, Grčka, Madžarska, Italija Luxembourg, Rumunjska, Slovenija i Španjolska.

Case C‑94/07 Raccanelli

Doktorski studenti mogu se smatrati radnicima u smislu Čl.39 ako primaju naknadu za svoj rad. Čl. 39 je horizontalno izravno primjenjiv. Evo što kaže ECJ:

1. A researcher in a similar situation to that of the applicant in the main proceedings, that is, a researcher preparing a doctoral thesis on the basis of a grant contract concluded with the Max-Planck-Gesellschaft zur Förderung der Wissenschaften eV, must be regarded as a worker within the meaning of Article 39 EC only if his activities are performed for a certain period of time under the direction of an institute forming part of that association and if, in return for those activities, he receives remuneration. It is for the referring court to undertake the necessary verification of the facts in order to establish whether such is the case in the dispute before it.

2. A private-law association, such as the Max-Planck-Gesellschaft zur Förderung der Wissenschaften eV, must observe the principle of non-discrimination in relation to workers within the meaning of Article 39 EC. It is for the referring court to establish whether, in circumstances such as those of the case in the main proceedings, there has been inequality in the treatment of domestic and foreign doctoral students.

3. In the event that the applicant in the main proceedings is justified in relying on damage caused by the discrimination to which he has been subject, it is for the referring court to assess, in the light of the national legislation applicable in relation to non-contractual liability, the nature of the compensation which he would be entitled to claim.

Puni tekst presude

Oršuš protiv Hrvatske

17. srpnja 2008. Europski sud za ljudska prava donio je presudu u predmetu Oršuš i drugi protiv Hrvatske. Zanimljivo, ESLJP je odstupio od svoje ranije prakse Velikog vijeća u predmetu D.H. protiv Češke, te se vratio shvaćanju da je namjera konstitutivni element diskriminacije. Također, više se ne spominje koncept posredne (indirektne) diskriminacije niti "disparate impact."

ESLJP je potpuno zanemario pravilo o prebacivanju tereta dokaza koje je Veliko vijeće postavilo kao standard u predmetu D.H. protiv Češke. U Oršuš protiv Hrvatske ponovno se teret dokaza stavlja diskriminiranoj strani.

Ovakav pristup ozbiljno dovodi u pitanje vjerodostojnost ESLJP i njegovu spremnost da svoje standarde zaštite od diskriminacije digne na razinu koja je već ostvarena u Europskoj uniji.

Prema praksi iz D.H. i uobičajenoj praksi Suda EU pravna analiza bila bi ovakva:

• Postoji li različito postupanje prema osobama u istoj ili usporedivoj situaciji koje se može okarakterizirati kao izravna diskriminacija?
  
• Ukoliko ne postoji izravna diskriminacija, postoji li posredna diskriminacija (de facto diskriminacija, disparate impact)?
• Ako postoji posredna diskriminacija teret dokaza prebacuje se na državu koja mora opravdati mjeru objektivnim razlozima koji se ne temelje na spornoj klasifikaciji (rasa, spol, itd.).
  
• Može li država naći valjano opravdanje (legitimni cilj) za mjere koje dovode do posredne, de facto diskriminacije?
• Ako može, državna mjera nije diskriminatorna, ako ne može, mjera je diskriminatorna.

Link na sažetak presude Oršuš protiv Hrvatske