Apr 11, 2008

Izvansudska nagodba FSU-Viking Line

Finnish Seamen's Union and Viking Line bury hatchet -YLE

9.4.2008 at 20:17

The Finnish Seamen's Union and Viking Line have settled a drawnout dispute outside the European Court of Justice, the Finnish Broadcasting Company (YLE) reported Wednesday.

YLE's A-studio programme, to be aired later Wednesday evening, will report that the parties have signed a secret agreement in March halting legal action over the registering of a Viking Line ferry in Estonia.

Both sides had incurred sizeable legal bills and there was no firm date for the resumption of the legal process.

In 2003, Viking Line said it would reflag MS Rosella in Estonia. The Finnish union responded by issuing a strike notice and was backed by the International Transport Workers' Federation.

Viking Line found the industrial action illegal and took the matter to a UK court, which subsequently produced a ruling widely thought to support the employer side. The union says an EU court ruling last year contradicts the British court's.

The row between Viking Line and the Finnish Seamen's Union had repercussions for the entire EU as a firm court ruling on the matter would have set the boundaries of industrial action aiming to prevent a company from relocating to another EU member state.

One of the key principles of the EU is the freedom of establishment.

/STT/

© Copyright STT 2008

Lisabonski ugovor

Nakon negativnog ishoda referenduma u Francuskoj i Nizozemskoj, kojima je odbačena ratifikacija Ustavnog ugovora, Konferencija vlada država članica 2007. godine izradila je nacrt novog ugovora koji bi trebao zamjeniti Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o Europskoj zajednici (Ugovor iz Nice). Novi se ugovor naziva Reformskim ugovorom ili Ugovorom iz Lisabona.

Tekst Reformskog ugovora finaliziran je 19. listopada 2007. godine u Lisabonu. Ugovor je potpisan 13. prosinca 2007. godine i trebao bi stupiti na snagu nakon što ga ratificiraju sve države članice, što bi se moglo desiti do lipnja 2009. godine kada su predviđeni izbori za Europski parlament.

Može se očekivati da će Hrvatska postati članicom Europske unije nakon što Reformski ugovor stupi na snagu.

Reformskim ugovorom postojeći Osnivački ugovori (Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o Europskoj zajednici) transformiraju se u:

  • Ugovor o Europskoj uniji; i
  • Ugovor o funkcioniranju Europske unije

Linkovi

Apr 8, 2008

Naknada za uporabu cestovne infrastrukture u Sloveniji

Slobodna Dalmacija izvješćuje o uvođenju vignetta za korištenje cestovne infrastrukture u Sloveniji. Problem je u tome što se ne predviđa mogućnost plaćanja za kratko korištenje od npr. 10 dana kao u Austriji, već je potrebno kupiti vinjetu za najmanje 6 mjeseci po cijeni od € 35.

Postavlja se pitanje je li takvo rješenje neproporcionalno ograničenje slobode kretanja usluga zbog toga što usluge kojima se primatelji usluga iz drugih država članica koriste samo povremeno ili jednokratno čini manje atraktivnim. Npr. Korisnik turističkih usluga koji jednom godišnje putuje na odmor iz Češke Republike na Bled mora platiti € 35 za korištenje cca. 15 km autoceste.

Možda je moguća argumentacija analogijom iz para. 37 presude u predmetu Dirk Rüffert:

37 As the Advocate General stated at point 103 of his Opinion, by requiring undertakings performing public works contracts and, indirectly, their subcontractors to apply the minimum wage laid down by the ‘Buildings and public works’ collective agreement, a law such as the Landesvergabegesetz may impose on service providers established in another Member State where minimum rates of pay are lower an additional economic burden that may prohibit, impede or render less attractive the provision of their services in the host Member State. Therefore, a measure such as that at issue in the main proceedings is capable of constituting a restriction within the meaning of Article 49 EC.


Drugim riječima, ako je minimalna naknada za korištenje cestovne infrastrukture viša od one u državi korisnika usluga, takva mjera može predstavljati restrikciju u smislu Čl. 49 EC koju je potrebno opravdati.


Poduzeća koja naplaćuju naknadu za korištenje cestovne infrastrukture smatraju se emanacijom države (vidi Commission v. Austria, C-205/98).


U istom predmetu ECJ je interpretirao Direktivu 93/89 te pojasnio u koju se svrhu može naplaćivati cestarina (caveat, ta Direktiva se primjenjuje samo na određena teretna vozila).


A Member State which does not apply the tolls demanded for the full itinerary on a motorway only in order to cover the costs linked with the construction, operation and development of that motorway fails to fulfil its obligation under Article 7(h) of Directive 93/89 on the application by Member States of taxes on certain vehicles used for the carriage of goods by road and tolls and charges for the use of certain infrastructures. The infrastructure network concerned within the meaning of that provision refers only to the section of the infrastructure for the use of which the toll is paid and not to all the sections of the motorway which form part of the same financing system.



Osim što je vjerovatno suprotna Čl. 49 UEZ, slovenska mjera je suprotna i Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, tj. stand-still klauzuli iz Čl. 57.

Article 57
1. The Parties shall not take any measures or actions which render the conditions for the supply of services by Community and Croatian nationals or companies which are established in a Party other than that of the person for whom the services are intended significantly more restrictive as compared to the situation existing on the day preceding the day of entry into force of the Agreement.

Ukratko, otežava se pristup tržištu usluga za korisnike usluga iz Hrvatske.



Struktura znanstvenih revolucija nakon 45 godina

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 2008.

Autori: Eugen Pusić, Zvonko Posavec, Zoran Kurelić, Siniša Rodin, Hotimir Burger, Tomislav Petković i Vladimir Paar

Siniša Rodin, Thomas S. Kuhn i kriza hrvatske paradigme, str. 35-42

Djelo Thomasa Samuela Kuhna i njegov značaj dobro su poznati, o čemu su elokventno govorili prof. Posavec i prof. Kurelić. Želio bih se osvrnuti na širi društveni značaj Kuhnovog objašnjenja paradigmatskog obrata, posebice u svjetlu hrvatske pravne i političke tranzicije.

Kako objašnjava Kuhn u Strukturi znanstvenih revolucija (Kuhn 1962), paradigma je skup pretpostavki znanstvene zajednice na kojima se temelji njihovo "znanje", skup postignuća znanstvene zajednice koja predstavljaju osnovu za buduću praksu. Paradigma nudi obećanje "uspjeha" u predviđanju znanstvenih rezultata. Takozvane "normalne znanosti" temelje se na pretpostavci da znanstvena zajednica zna "kako izgleda svijet". Zbog toga normalne znanosti često potiskuju fundamentalne novosti, te zbog toga napredak u znanosti nije, kako se obično shvaća, evolutivan već skokovit. Do skoka u novu paradigmu dolazi kada nastupi kriza, tj. kada "normalne znanosti" više nisu u stanju uopće, ili tako dobro, objasniti probleme dok je, istovremeno, te probleme moguće uspješnije predvidjeti i objasniti iz perspektive nove paradigme. Nakon skoka u novu paradigmu svijet u kojemu znanstvenici žive se fundamentalno i kvalitativno mijenja, na svijet se gleda na potpuno drugačiji način, Zemlja postaje kugla a ne ploča koja počiva na leđima Titana.

Kuhnov koncept paradigme atraktivan je ne samo u pojašnjenju znanstvenih mjena, već je relevantan u širem društvenom kontekstu na što upućuje i Kurelić. Tome su, čini mi se, dva razloga. Kao prvo, Kuhn je opisao proces koji korespondira s realitetom, te drugo, o čemu namjeravam detaljnije izložiti, stoga što model paradigmatskog skoka funkcionira ne samo u okvirima znanosti već i na razini društva.

U ovom ću se izlaganju započeti primjerom koji govori u prilog tezi da, ne samo znanstvene, već i društvene mjene nastupaju kada su pripadnici zajednice suočeni s krizom koja insistiranje na rješenjima utemeljenima na staroj paradigmi čini besmislenima i štetnima. Nakon toga ću se osvrnuti na promjene okoliša koje su potencirale krizu hrvatskog prava na kraju XX. i početku XXI. stoljeća. Kao moguće rješenje krize predložiti ću tri, kako ih nazivam, hereze, o čijem prihvaćanju, po mom sudu, ovisi prelazak na novu pravnu paradigmu i moguće rješenje krize.

I.

Nedugo nakon Oktobarske revolucije, nakon što se zapadni svijet zainteresirao za revolucionarna i postrevolucionarna zbivanja u sovjetskoj Rusiji, u tu su zemlju počeli pristizati brojni zapadnoeuropski i američki građani, od kojih su neki, poput izvjesne novinarke izdavačke kuće Baltimore Sun imali obavještajne zadaće. Sovjetska je vlast neke od tih osoba uhitila i držala u zatočeništvu u zloglasnom zatvoru Lubjanka. Početkom dvadesetih godina u Rusiji je zavladala velika glad, no sovjetske su vlasti odbijale primiti međunarodnu pomoć u hrani, pa čak i priznati činjenicu da se od gladi masovno umire. Administracija Sjedinjenih Država poduzimala je stalne napore kako bi ishodila puštanje američkih građana iz zatočeništva u zamjenu za pomoć u hrani sovjetskom narodu, bez ikakve pozitivne reakcije sovjetskih vlasti. Napokon, u ljetu 1921. godine, nakon što je, prema nekim izvorima, od gladi umrlo između 6 i 8 milijuna ljudi, sovjetske su vlasti prihvatile oslobađanje američkih građana u zamjenu za pomoć u žitu. Kako izvješćuje New York Times od 16. srpnja 1921. godine, oslobođena je gospođa Marguerite E. Harrison, koja je u tamnici provela više od godinu dana, od lipnja 1920. godine.

Sovjetska vlast, po cijenu života milijuna ljudi, ustrajavala je na kontinuitetu svoje politike prema Zapadu i osobama koje su smatrane zapadnim agentima. Ta je politika napuštena tek nakon što se pokazala neprovedivom.

Danas, u manje radikalnim okolnostima, kao jedan od glavnih problema postkomunističkih država javlja se pitanje kontinuiteta/diskontinuiteta njihovih pravnih sustava i kultura. Oni su, uglavnom, utemeljeni na čistoj teoriji prava Hansa Kelsena i njenim normativnih zahtjevima, prema kojima valjanost svih pravnih pravila, u konačnici, ovisi o hipotetskoj temeljnoj pravnoj normi, pri čemu se zapostavlja društveni kontekst u kojem se pravo primjenjuje. Komunističko čitanje Kelsena pridonjelo je vlastite specifičnosti oslanjajući se i nadalje na deduktivistički pristup i dekontekstualizaciju. Pretpostavka navodne objektivnosti prava, u određenoj je mjeri izolirala pravni sustav od političkih pritisaka, ali je s druge strane pridonosila dodatnoj formalizaciji prava. Kako sam pojasnio na drugom mjestu, navodna objektivnost pravnog sustava, kako se shvaćala u doba komunizma, postupno se razvila u dominantnu pravnu kulturu, koju članovi pravne profesije nisu razumjeli kao nešto posebno, budući da su je smatrali univerzalnom. Shvaćanje prava kao objektivnog, formalnog sustava koji može pružiti zadovoljavajuće odgovore na sva pravna pitanja suočilo se s realitetom postkomunističke tranzicije i zahtjeva za prilagodbom pravnog sustava Europskim standardima. Teza ovog izlaganja je da je hrvatski pravni sustav suočen s krizom koju su izazvale dinamične promjene političkog i pravnog okoliša na europskom kontinentu, u drugoj polovici XX. stoljeća. Želio bih sugerirati da se razlozi sadašnje krize mogu, barem djelomično, objasniti inzistiranjem hrvatske pravne profesije na tradicionalnom shvaćanju prava kakvim su ga doživljavali pripadnici univerzalne pravne kulture u preddemokratskom razdoblju, te izostankom paradigmatskog obrata.

II.

Okoliš hrvatskog pravnog sustava dramatično se promijenio čemu je u velikoj mjeri pridonjeo proces političke i pravne integracije europskog kontinenta. U drugoj polovici dvadesetog stoljeća pravo Europske unije diferenciralo se od međunarodnog prava i nacionalnog prava. Istovremeno dolazi i do diferencijacije pripadnika znanstvene zajednice koji na pravo Unije gledaju iz različitih, često konkurentnih perspektiva. Budući da je pravo Unije uvelike utemeljeno na sudskoj praksi, dolazi i do metodološke diferencijacije zagovornika formalno-tekstualne analize i predstavnika pravnog realizma. Nadalje, zbog diferencijacije prava Zajednice/Unije do kojega je došlo u devedesetima, europska pravna metoda počinje rastakati taksonomiju "normalnih" pravnih grana i disciplina. Pitanja poput "je li visoko obrazovanje usluga?", "je li dopušten štrajk usmjeren protiv radnika iz drugih država članica?", "smije li država tolerirati javni prosvjed koji blokira promet na autocesti ili ga mora spriječiti?", nastala su u specifičnom pravnom i političkom kontekstu Europske unije i na njih gotovo da i nije moguće odgovoriti iz perspektive "normalne" pravne znanosti. Istovremeno, u Hrvatskoj se pravo i nadalje uvelike temelji na "normalnoj" pravnoj znanosti i tradicionalnoj taksonomiji. Stoga se pravo Unije ne razumije kao autonomno i specifično, već se odgovori na pravna pitanja traže u okvirima tradicionalnih pravnih grana s europskim atributom, primjerice kao "europsko obiteljsko pravo", "europsko radno pravo", "europsko međunarodno privatno pravo", "europsko kazneno pravo" itd. Kriza pravnog sustava u tranziciji nastupa stoga što normalna pravna znanost nije u stanju anticipirati i rješavati probleme koji su se pojavili pod utjecajem europskog okoliša.

III.

U opisanom kontekstu želio bih predložiti tri, nazovimo ih, hereze, koje bi, kada bi bile prihvaćene označile napuštanje stare i prelazak na novu pravnu paradigmu.

Prva hereza govori, kako je predložio John Dewey, da je pravna logika besmislena bez svog društvenog konteksta i politike na kojoj se pravo temelji. Pozivajući se na dobro poznati silogizam, " ... problem nije je li Sokrat smrtan, već hoće li i treba li njegova smrtnost nastupiti određenog dana i na određeni način." Drugim riječima, pitanje treba li Sokrata osuditi i ubiti, nije pravno već političko pitanje, a to se pitanje javlja u svakom sudskom postupku. Dok tradicionalna paradigma takve probleme razumije kao formalnopravne, nova paradigma ih tretira kao probleme društvene regulacije.

Druga hereza, blisko povezana s prvom, propovjeda da, pravni formalizam, shvaćen kao strogo poštivanje tekstualno formuliranih pravnih pravila nije jedini niti glavni način za dobivanje odgovora na pravna pitanja, već metoda opravdanja sudskih odluka.

Treća i konačna hereza govori da zakonodavstvo shvaćeno kao ius positum, ne rješava pravne probleme, već služi kao pozornica na kojoj se odvija diskurs o pravnim sporovima. Kako bi sugerirao Erlich, zakonodavstvo ne može predstavljati apstraktni i prospektivni pravni poredak, budući da zakonodavac može rješavati samo one probleme koji su mu već prethodno predočeni i koji su već doveli do spora u stvarnom životu. Zbog toga zakonodavac reagira samo na one stvari koje su se već dogodile. Slično, zakonodavac ne može regulirati in abstracto, budući da se svaki novi slučaj temelji na posebnom činjeničnom stanju. Kako bi rekao Holmes, "general propositions don't solve concrete cases."

Uvjet da bi pravna kultura prihvatila navedene hereze je prihvaćanje shvaćanja da je pravo više od silogističke vježbe. Naime, da bi silogizam bio valjan, konkluzija ne smije sadržati ništa više od onoga što je prethodno sadržano u premisama. Drugim riječima, premise silogizma kontroliraju konkluziju, ali konkluzija ne smije donositi ništa nova u odnosu na ono što je već sadržano u premisama, jer bi inače bila pogrešna. Doista, cirkularnost prava i osjećaj pravne sigurnosti koji ostavlja silogistička logika, izuzetno je privlačna sucima, stoga što im daje sredstvo pomoću kojega mogu odlučiti o ishodu spora kontrolirajući premise silogizma, bez da ikada priznaju svoju ulogu u stvaranju prava. O tome Lasser govori kada koristi izraz "cloaking equity judgments in legal form". Za razliku od formalne logike, nova paradigma sugerira da sudovi tipično donose političke odluke, bez obzira priznali oni to ili ne. Još važnije, činjenica da suci poriču ili izbjegavaju retoriku sudske politike okrečući se pravnom tekstualizmu, predstavlja, samo po sebi, politički izbor. Moć formalizma zaodjenuta u silogističku formu, jednako je redistributivna kao i moć sudskih odluka koje slijede određenu sudsku politiku. Jedina je razlika u tome što tu činjenicu neke pravne kulture priznaju, a druge ne. Ukratko, prelazak na novu paradigmu označava odbacivanje iluzije o objektivnosti prava i mogućnosti njegove mehaničke primjene.

IV.

Kuhn ističe da je znanost racionalna djelatnost koja traži odgovore na znanstvena pitanja. U odsustvu zadovoljavajućih odgovora dolazi do krize i promjene paradigme. Društveni procesi često su iracionalni i promjena paradigme nastupa tek kada se društvo suoči s teškim posljedicama, kao što je masovna glad u Sovjetskom Savezu ili veliki broj mrtvih na bojnom polju. Nakon sedamnaest godina tranzicije, te dvije godine vođenja pregovora o pristupanju Europskoj uniji, u siječnju 2008. godine Hrvatska se suočila sa zastojem pregovora. Kako izvješćuju mediji, "zbog nesposobnosti hrvatske administracije, suspendirani su svi ugovori za program PHARE, a najozbiljnije nam prijeti i gubitak akreditacije za pretpristupne fondove." Europska komisija Hrvatskoj je 'zamrznula' 130 milijuna eura pretpristupne pomoći te je istodobno upozorila da bi Hrvatska mogla izgubiti i mogućnost iskorištavanja novca iz europskih fondova u kojima joj je namijenjeno oko 140 milijuna eura godišnje. U 2007. godini nije zatvoreno niti jedno poglavlje pregovora, a kako izvješćuje bečki Die Presse, vjerovatnoća da će Hrvatska pristupiti Uniji u roku od dvije do tri godine je smanjena. Ne ulazeći u moguće političke razloge zastoja u pregovorima, želio bih zaključiti ovo izlaganje sugestijom da ozbiljni prigovori koje Unija upućuje Hrvatskoj u pogledu potrebne reforme pravosuđa i državne uprave imaju značaj krize u Kuhnovom smislu. Je li kriza dovoljno ozbiljna da bi urodila promjenom paradigme otvoreno je pitanje.

Apr 7, 2008

In memoriam Jadranko Crnić

Više na Index.hr

Odluka Ustavnog suda RH br. U-III-1410/2007 od 13. veljače 2008.

Ovom odlukom Ustavni sud interpretirao je Čl. 70 Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju te odlučio da hrvatsko pravo valja interpretirati u svjetlu prava EU. Ustavni sud je pojasnio da se "kriteriji, standardi i instrumenti tumačenja Europskih zajednica" ne primjenjuju kao primarni izvor prava, nego samo kao pomoćno sredstvo za tumačenje. (n.b. izraz "primarni izvor prava" ne koristi se u smislu primarni izvor prava EU). Zanimljivo, Us smatra pravo EU "komparativnim pravom" i pomoćnim interpretativnim sredstvom, a ne pravom koje je dio nacionalnog pravnog poretka u smislu SSP-a i Čl. 140 Ustava RH. Zanimljiv je i stav Us o vremenskim učincima SSP-a i Privremenog sporazuma, koji se protežu i na razdoblje prije njihova stupanja na snagu.

Tekst odluke (izvadak)
1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-4832/2003-6 od 9. studenoga 2006. godine (»Narodne novine«, broj 29/07.).
Tom je presudom odbijena tužba podnositelja protiv rješenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Agencija) klasa: UP/I-030-02/2002-01/32, urbroj: 580-02-03-10-75 od 18. veljače 2003. godine.

Tim je rješenjem utvrđeno da je podnositelj zlouporabio monopolistički položaj na mjerodavnom tržištu ovlaštenih distributera osobnim vozilima marke Volkswagen na području Republike Hrvatske. U točki 2. izreke rješenja naložen je podnositelju nastavak poslovne suradnje sa svim ovlaštenim distributerima vozilima marke Volkswagen na području Republike Hrvatske s kojima je zaključio pismo namjere, izrekom rješenja poimence navedenima u razdoblju od jedne godine od dana dostave rješenja. U točki 3. naloženo je podnositelju da u roku od 15 dana Agenciji dostavi dokaz o ispunjenju naloga iz prethodne točke, te mu je naloženo da u roku od 30 dana od dana dostave rješenja izradi kvalitativne i objektivne kriterije za ostanak u sustavu ovlaštene distribucije vozilima marke Volkswagen, te da ih dostavi poduzetnicima iz točke 2. izreke rješenja. Točkom 6. izreke rješenja naloženo je da podnositelj nakon proteka roka od godine dana s poduzetnicima koji budu ispunjavali kvalitativne i objektivne kriterije za ostanak u sustavu ovlaštene distribucije vozilima marke Volkswagen sklopi ugovor za razdoblje od najmanje pet godina.

2. Podnositelj smatra da su osporenim rješenjem i presudom povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 14. stavkom 2. i 49. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

(...)

5. U odnosu na primjenu mjerodavnog prava, Upravni sud utvrđuje da je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo od strane Agencije koja je primijenila način, kriterije i standarde komparativnog prava Europskih zajednica vezano uz distribuciju motornih vozila. Naime, u odsustvu podzakonskih akata Republike Hrvatske koji bi odredili kriterije, načine i standarde za ocjenu zlouporabe monopolističkog položaja na tržištu motornih vozila, Agencija primjenjuje načine, kriterije i standarde komparativnog prava Europskih zajednica vezane uz distribuciju motornih vozila. Time u interesu stranaka obznanjuje jedinstvenost pristupa ocjeni i upućuje na način i standard koji uzima kao mjerilo i tako otklanja mogućnost proizvoljnosti ocjene zakonitosti postupanja, utvrđuje Upravni sud.

Također navedeni se kriteriji primjenjuju i temeljem članka 70. i članka 130. SSP-a. Tim Sporazumom tržišno natjecanje uređeno je odredbama članaka 40., 69. i 70. te je propisano da će se svako postupanje suprotno pravilima slobodnog tržišnog natjecanja ocjenjivati temeljem kriterija koji proizlaze iz primjene pravila o tržišnom natjecanju u Zajednici posebice članaka 81., 82., 86. i 87. Ugovora o osnivanju Europske zajednice i instrumenata za tumačenje koje su usvojile institucije Zajednice.

Odredbe članaka 40. i 70. SSP-a odgovaraju po svom sadržaju odredbama članaka 27. i 35. Privremenog sporazuma.

Činjenica da je sporni ugovorni odnos, koji je bio predmetom postupka, sklopljen prije stupanja na snagu navedenih sporazuma, prema ocjeni Upravnog suda, ne znači da se na njega isti ne bi mogli primijeniti i to stoga što navedeni međunarodni sporazumi imaju za cilj da se s tržišta uklone svi ugovori odnosno odnosi kojima se ograničava ili osujećuje slobodno tržišno natjecanje.

6. Članak 70. stavak 1. SSP-a i članak 36. stavak 1. Privremenog sporazuma određuju, između ostaloga, da je, u mjeri u kojoj to može utjecati na trgovinu između Europskih zajednica i Republike Hrvatske, sljedeće nespojivo s ispravnom primjenom SSP-a odnosno Privremenog sporazuma:
– zlouporaba vladajućeg položaja jednog ili više poduzetnika na teritoriju Zajednice ili Hrvatske u cjelini, ili u njihovim značajnim dijelovima.

Postupanje protivno odredbama SSP-a i Privremenog sporazuma valja tumačiti na temelju mjerila koja proizlaze iz primjene pravila o tržišnom natjecanju Europskih zajednica, a osobito, između ostaloga, članaka 81. i 82. Ugovora o Europskim zajednicama te instrumenata za tumačenje koje su usvojile institucije Europskih zajednica (članak 70. stavak 2. SSP-a i članak 35. stavak 2. Privremenog sporazuma).

Slijedom navedenoga, u slučajevima u kojima se ispituje je li tržišno natjecanje narušeno, hrvatska tijela koja se bave zaštitom tržišnog natjecanja, ovlaštena su i obvezatna primjenjivati kriterije koji proizlaze iz primjene pravila o tržišnom natjecanju Europskih zajednica i iz instrumenata za tumačenje koje su usvojile institucije Europskih zajednica. Na taj način SSP i Privremeni sporazum obvezuju hrvatska tijela za zaštitu tržišnog natjecanja da rješavajući određene slučajeve, primjenjuju ne samo hrvatsko pravo tržišnog natjecanja, nego i da vode računa o odgovarajućem pravu Europskih zajednica.

7. U konkretnom slučaju podnositelj je otkazao pismo namjere s drugim trgovačkim društvom 26. ožujka 2001., a tada nisu stupili na snagu ni bili u primjeni ni Privremeni sporazum (stupio na snagu 1. ožujka 2002., a privremeno se primjenjivao od 1. siječnja 2002.) ni SSP (stupio na snagu 1. veljače 2005.).

Nije dvojbeno da su upravna tijela i Upravni sud mogli primjenjivati odredbe tih sporazuma na načelnoj razini, pod uvjetom da se ocjenjuje djelovanje poduzetnika u vremenu kada ti međunarodni ugovori jesu na snazi.

U ustavnosudskom postupku se postavlja i pitanje primjene »kriterija, standarda i instrumenata tumačenja Europskih zajednica«, na čiju primjenu upućuje SSP i Privremeni sporazum. Podnositelj u prilog tvrdnje da se ti kriteriji, standardi i instrumenti tumačenja Europskih zajednica ne mogu nikako primijeniti poziva na okolnost da oni »nisu ni preuzeti ni objavljeni u bilo kojem drugom hrvatskom zakonu ili propisu« te da stoga ne mogu biti izvor prava. Pri tome podnositelj navodi presudu Upravnog suda broj: Us-5438/2003-7 od 26. listopada 2006. godine, koja je donesena u različitom slučaju od ovoga o kojem je odlučivano u ovom predmetu. I u toj presudi Upravni sud priznaje mogućnost načelne primjene SSP-a i Privremenog sporazuma, dok se spori samo mogućnost primjene kriterija, standarda i instrumenata tumačenja Europskih zajednica.

Ustavni sud utvrđuje da takvo stajalište podnositelja nije osnovano jer se kriteriji, standardi i instrumenti tumačenja Europskih zajednica ne primjenjuju kao primarni izvor prava, nego samo kao pomoćno sredstvo za tumačenje. Odredbe članka 70. stavka 2. SSP-a i članka 35. stavka 2. privremenog sporazuma valja promatrati u kontekstu obveze Republike Hrvatske da svoje zakonodavstvo, pa tako i ono koje se tiče tržišnog natjecanja, uskladi s pravnom stečevinom Europske unije. Kada primjenjuje tako usklađeno zakonodavstvo, obveza je državnih tijela Republike Hrvatske da to čine na način kako je to slučaj u Europskim zajednicama, dakle po smislu i duhu propisa na temelju kojih je usklađivanje obavljeno.

Dakle, odredbom članka 70. stavka 2. SSP-a se u bitnom određuje da je za ocjenu je li neko postupanje poduzetnika u skladu s pravilima tržišnog natjecanja relevantno ne samo hrvatsko pravo, već treba voditi računa o cjelokupnom pravu Europskih zajednica koje se odnosi na tržišno natjecanje. Time se pravo Europskih zajednica formalnopravno ne uvodi u hrvatski pravni sustav temeljem odredaba SSP-a kao međunarodnog ugovora, ali se propisuje da hrvatske propise tržišnog natjecanja treba primjenjivati i tumačiti uzimajući u obzir pravila, mjerila i načela prava tržišnog natjecanja.

U konkretnom slučaju, SSP i Privremeni sporazum nisu bili na snazi kada se desio događaj koji je ocijenjen zlouporabom položaja na tržištu. Međutim Agencija i Upravni sud su pri procjenjivanju je li takvo postupanje moglo dovesti do zlouporabe monopolističkog odnosno vladajućeg položaja na tržištu krenuli od mjerodavnih odredbi Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (članci 13. do 20.), a pri tome su samo kao pomoćno sredstvo primijenili kriterije, standarde i instrumente za tumačenje Europskih zajednica. Radilo se o svojevrsnom popunjavanju pravnih praznina na način koji odgovara duhu nacionalnoga prava i koji nije suprotan izričitim rješenjima navedenog Zakona, primjenom kojega je odlučeno u ovom slučaju.

Odlučno je bilo samo da li u konkretnom slučaju postoji monopolistički odnosno vladajući položaj, koji se može zlorabiti na bilo koji od načina primjerice navedenih u članku 20. ZZTN-a. U takvo monopolističko djelovanje ulazi svakako i odbijanje daljnjeg poslovanja, koje se sastoji u raskidu ugovora, ako takav raskid nije utemeljen na unaprijed utvrđenim i jasnim te objavljenim poslovnim i kvalitativnim mjerilima, a kakvo je utvrđeno u provedenom postupku.

C-346/06 Rüffert

EU trade unions condemn court for minimum wage ruling

EUOBSERVER / BRUSSELS - European trade unions have strongly criticised the latest EU court judgement on the right of member states to set minimum wages for foreign workers saying it is an "invitation to social dumping."

The judgement, delivered on Thursday (3 April) by the bloc's highest court, concerned a Polish subcontractor of German company Objekt und Bauregie which paid employees only 46.5% of the minimum wage prescribed by Lower Saxony for work on a public site. The court found in favour of the company on grounds of the freedom to provide services, one of the core principles of the EU's internal market.

Read more: EUobserver

C-267/06 Maruko

Same-sex couples score victory on pension rights

(EUObserver)

The EU's top court has boosted the rights of same-sex couples, after ruling that a person is entitled to their dead partner's pension in all EU states that treat homosexual partnerships similarly to marriages.

The ruling by the European Court of Justice, announced on Tuesday (1 April), comes in response to a case triggered by a German citizen, Tadao Maruko, in 2005. After Mr Maruko's partner died, a German pension fund refused to pay him any survivor's benefits, claiming that only married couples have a right to a widower's pension. But the Luxembourg-based court found that this violated EU law, outlining a general framework for equal treatment in employment and occupation.

Read more: EUobserver

Zagreb - Maribor

U svibnju 2008. na Pravnom fakultetu u Zagrebu će se održati zajednički okrugli stol studenata Pravnog fakulteta Sveučilišišta u Zagrebu i Pravne fakultete Univerze v Mariboru. Tema okruglog stola je predmet br. C-402/05 P Kadi v. Council and Commission. Predmet još nije odlučen, a objavljeno je mišljenje AG Madura. Studenti koji žele sudjelovati moraju pročitati navedeno mišljenje, te istražiti pojedine aspekte spora, prema uputama nastavnika.

European Law Moot Court Competition 2008


Our students, Melita Carević, Paula Kiš and Filip Kuhta placed 2nd to the College of Europe at the All-European finals of the European Law Moot Court Competition, on April 4th 2008.

Left to right: Paula Kiš, Filip Kuhta and Melita Carević.

Final ranking: 1. College of Europe, 2. University of Zagreb, 3. Columbia University Law School and 3. Universität Heidelberg.

T-229/02 PKK v. Council

Court annuls decision to put PKK on EU terror list

03.04.2008 - 17:30 CET | By Honor Mahony

An EU court has annulled a decision by EU member states to put the Kurdish rebel group PKK on the bloc's terror list.

The court of first instance, the EU's second highest court, said putting the group on the list and freezing its assets was illegal because the decision had not been properly justified.

The PKK started an armed struggle to set up a Kurdish state in south-eastern Turkey in 1984. Turkey says it is responsible for around 40,000 deaths since this date. The US also considers the PKK to be a terrorist group.

The court has struck similar blows to the standing of the EU terror list in the past. In July last year it overturned a decision by member states to freeze the assets of Philippine rebel leader Jose Maria Sison and the Al-Aqsa foundation, based in the Netherlands.

It found that the EU had breached the rights of both parties by not telling them why their assets had been frozen.

In December 2006, the court found that member states had failed to give sufficient reasons for including exiled Iranian opposition group, the People's Mujahideen of Iran (PMOI) on the list.

The EU's terror list has also come up for criticism from other quarters. The Council of Europe, the continent's human rights watchdog, recently said that the procedures used by both the European Union and the United Nations to include individuals or organisations on the list was "completely arbitrary."

According to a report made by the organisation, once on the list "it is almost impossible" to get off - the PMOI group remains on the list.

The EU has blacklisted around 50 people or groups including the radical Palestinian group Hamas and the Basque separatists, ETA.

The list was established in the aftermath of the 2001 terrorist attacks in New York and Washington.