Oct 27, 2006

Nema odštete za osobe u budnoj komi

Jutarnji list od 27. 10. 2006.

Prema apsurdu sudske prakse u Hrvatskoj, ljudi koji su u tzv. vegetativnom stanju, nemaju apsolutno nikakvo pravo na naknadu štete, jer - nisu svjesne svog stanja i ne znaju što bi s odštetom napravile.

Riječ je o ljudima koji su u tzv. vegetativnom stanju, odnosno u stanju budne kome. Te osobe trebaju trajnu pomoć jer žive u krevetu, a ne mogu same ni jesti niti se brinuti o sebi. No, hrvatska sudska praksa “pretpostavlja” da su one do te mjere oštećene, tj. da nisu svjesne svog stradanja ni stanja, stoga im nije ni potreban novac od naknade štete!

Sudovi smatraju da im ne pripada odšteta za pretrpljeni strah, da nemaju pravo na naknadu zbog fizičkih bolova, nagrđenje izgleda, te posebice - da nemaju pravo na naknadu štete zbog trajnih posljedica. Naime, naši sudovi smatraju da takve osobe “vjerojatno ne znaju” što bi napravile s odštetom, s obzirom na to da i tako nemaju svijest o opsegu i intenzitetu svojih ozljeda, pa im slijedom toga - nije ni potrebna nikakva odšteta.

Prije tri godine Vukovarka Ivana Foraček bila je lijepa mlada djevojka kojoj je, nakon izbjegličke kalvarije u Vukovaru i bijede baraka u Veslačkoj ulici u Zagrebu, život krenuo nabolje. Upravo je bila dobila diplomu medicinske sestre i položila državni ispit. Nakon smještaja u domu, ponovno je počela živjeti s majkom u sobi od desetak kvadrata u prihvatilištu na Kennedyjevu trgu u Zagrebu.

Samo nekoliko dana nakon novog početka kao suvozačica je teško stradala u Lici kada je vozač tog automobila (danas 100-postotni invalid) izgubio kontrolu nad vozilom i izazvao frontalni sudar s autom iz suprotnog smjera.

Ivana Foraček danas ima 25 godina, a sudski spor s Euroherc osiguranjem, u kojem odvjetnik Bruno Spiz pokušava promijeniti nakaradnu logiku hrvatskih sudova i izboriti se za njenu odštetu, traje već dvije godine i još nije donesena ni prvostupanjska presuda. - Vjerojatno će, dok žalbama obje strane ne stignemo do Vrhovnog suda, potrajati još cijeli niz godina - kaže Spiz. - No, ja sigurno neću prihvatiti jezivi nonsens naše sudske prakse da ljudi ne dobiju niti jednu kunu za jezivu štetu koju su pretrpjeli. To moramo promijeniti - kaže Spiz.

Pravnička logika je ovaj put pobjegla doista daleko od stvarnosti: užasne ozljede koje su prekrasnu mladu ženu pretvorile u invalida vezanog uz krevet nisu razlog za odštetu zbog nagrđivanja izgleda. Za sud Ivana nema svijesti, zbog toga ni saznanja o vlastitoj nesreći, stoga ni razloga da joj bude dosuđen novac za invalidnost ili pak trajne posljedice! Kako osoba bez svijesti nema, smatraju hrvatski sudovi, ni svijest o fizičkim bolovima, ona ih i ne trpi, pa nema pravo na odštetu niti za tu vrstu štete! - Takvo je stajalište potpuno neodrživo, upravo nakaradno, jer je smisao zakonskog propisa o naknadi štete upravo taj da se ovako najteže oštećenim osobama dosudi naknada u najvećem mogućem iznosu. Odgovornost za ovu strašnu štetu treba biti debelo naplaćena od osiguranja - u ovom slučaju od Euroherca.

No, ovakvih slučajeva ima na stotine, pa i tisuće u Hrvatskoj - svi su ti ljudi u istoj situaciji - kaže odvjetnik Spiz. - Inače, kada bi Ivana upravo u trenutku vizite na trenutak našim liječnicima dala minimalni dokaz svijesti - odjednom bi imala pravnu osnovu za odštetu - objašnjava Spiz. Tijekom našeg jednosatnog posjeta Ivana je u nekoliko navrata okrenula glavu prema nama, na izmučenom licu pokazao se pokušaj osmijeha, a u jednom je trenutku čak i sjedila bez pomoći naslona ili treće osobe - spremni smo posvjedočiti na bilo kojem sudu.

Inače, upravo je Jutarnji list nedavno objavio izvod iz najuglednijeg svjetskog medicinskog časopisa Science o vegetativnom stanju.
Posljednja paralelna ispitivanja ljudi poput Ivane i zdravih ljudi, obavljena skeniranjima mozga, pokazala su da su na krajnje jednostavne komande kao što su “prošeći oko kuće” ili “popij kavu” moždane aktivnosti u obje kontrolne grupe - identične! Nažalost, Ivanin mozak nema snage natjerati izmučeno tijelo da posluša...

'Znanost tim ljudima priznaje da su svjesni'
Prema saznanjima odvjetnika Spiza, Hrvatska je jedinstven slučaj u ovakvom odnošenju sudske prakse prema ljudima koji su ostali u vegetativnom stanju. - No, čak i da je nađu suprotni primjeri ovoj mojoj tvrdnji, to nije razlog da se Hrvatska svrsta u red država koje u sudskoj praksi njeguju takvo nakaradno tumačenje zakonskih formulacija. Posebice stoga što moderna znanost tim ljudima već priznaje postojanje svijesti, na žalost, bez mogućnosti komunikacije s vanjskim svijetom - kaže Spiz.


Majka: Ivana i ja razgovaramo iako liječnici u to ne vjeruju
- Izašli smo iz Vukovara zadnjim konvojem. Prvih nekoliko mjeseci proveli smo u zagrebačkom hotelu Panorami zajedno s mojim ocem koji je bio nepokretan. Potom su nas poslali na Hvar, gdje smo proveli godinu dana, no kako na Hvaru nema nikakva škola, poslali su nas u Mariju Bistricu. Na Hvaru nismo imali nikakvih primanja, živjeli smo od dječjeg doplatka.

U Mariji Bistrici sam uspjela naći posao, a Ivana je završila osnovnu školu 1996. Kada je Papa dolazio u Mariju Bistricu, morali smo napustiti hotel i otići u Rokovce. To je bila već Ivanina osma škola. No, tu su tražili da Ivanu ostavim i da se razdvojimo, pa sam uspjela u Zagrebu izboriti smještaj u barakama u Veslačkoj, priča majka Manda koja kaže kako Ivana tada izišla iz doma i došla živjeti zajedno s njom.

Potom je završila školu za medicinske sestre i pripravnički staž na Svetom Duhu. Šest mjeseci kasnije je stradala nakon položenog državnog ispita. Nesreća se dogodila 21. lipnja 2003. godine. -Tri tjedna ranije doselili smo iz baraka ovdje u sobu na Kennedyjevu trgu. Danas živimo od moje penzije od 1600 kuna, koju sam uspjela izboriti u sudskom sporu s državom, kao i drugi radnici iz Borova, te milostinje dobrih ljudi.

Novac koji smo sada dobili od osiguranja odavno je potrošen na njegu i lijekove, no nakon gnojnog meningitisa i moždanog udara koji je pretrpjela zbog neadekvatne njege u karlovačkoj bolnici poslije nesreće moja Ivana napreduje. Sada je posve stabilna i više nema ni temperaturu ni upale. Razgovaramo, komuniciramo, makar liječnici u to ne vjeruju, i kažu da su svi njezini pokretni na osnovi refleksa, kao kod biljke, priča majka.