Dec 21, 2008

Could this be a solution?

After having seen the direction in which the so-called "national interest" is heading, let me suggest an alternative way how to get out of the Slovenian-Croatian meta-dispute.
  1. Slovenia should immediately unblock the negotiating chapters;
  2. A panel of three wise men should be appointed to decide on the method of solving the dispute
  3. The panel would be appointed in the following way. Slovenia and Croatia should agree to nominate one person of undisputed credibility to the panel, who shall not be a citizen or resident of either Slovenia or Croatia. The two shall agree, by mutual consent about the third member;
  4. The panel of Three Wise Men should decide before which international court, tribunal, arbitration or other dispute solving mechanism should the dispute be brought;
  5. Slovenia and Croatia should commit to accept, legally and politically, the decision of both, Three Wise Men and of the tribunal of their choice.

What is "national interest"?

Slovenian president Mr. Danilo Türk in an attempt to justify Slovenia in blocking accession negotiations with Croatia due to a territorial dispute recently said that the decision to block was necessary for protection of Slovenian national interest.

Let us read something about national interest:

Second, expression "national interest" is absent from EU legal vocabulary. Try to type expression "national interest" into EUR-LEX search engine.

Or, let us try with a softer definition of "national interest" - public policy. Well, the European Court of Justice, in its standing case law defines it in the following way:

"Reliance by a national authority on the concept of public policy presupposes, in any event, the existence, in addition to the perturbation of the social order which any infringement of the law involves, of a genuine and sufficiently serious threat to one of the fundamental interests of society." (see e.g. Case C-50/06, European Court reports 2007 Page I-04383)

Or is it maybe that national interest of any European state, member or candidate, would be better served by setting aside territorial claims and keeping-up to the basic values of the European Union?

Dec 19, 2008

Slovenia is undermining the idea of the founding fathers

"Europe will not be made all at once, or according to a single plan. It will be built through concrete achievements which first create a de facto solidarity." reads the Schumann Declaration of May 9, 1950.

That solidarity has been the essence of European integration during more then 50 years. Europe's identity resurrected from the ashes of the WWII and started to be construed towards common European values. Embracement of those values assumes renouncement of selfish national interests as a token of building a common European future. Those values are enshrined in Art. 6 of the EU Treaty and have become an inextricable part of acquis communautaire. They are also made part of Stabilisation and Association Agreements as their essential element and condition for accession to the EU.

European Union committed to open the door for membership of states of South East Europe once they meet membership criteria. With that aim in view negotiations with Croatia are underway. Yet, on December 18., 2008 Slovenia blocked opening or closing of 10 negotating chapters, due to the territorial dispute between the two countries. The Slovenian move is seriously calling in question the Commission-set date for completing the technical negotiations by the end of the term of the Commission in 2009.

Croatia is not blocked because of her failure to comply with negotiating benchmarks or membership requirements, but for a selfish urge of Slovenia to have an upper hand in the territorial dispute with Croatia.

This opinion is not about the territorial dispute. It will be settled in a court of law or another international tribunal where one of the litigants will win and another loose and the loosing party will accept the outcome. What this opinion is about is an unprecedented and distructive move of Slovenia to reject the solution proposed by the French presidency, and to condition accession of a candidate country by imposing its unilateral views on the other party in the dispute.

It is Europe I am talking about. The Europe, envisaged by its founding fathers, who counted on solidarity as a token of common future. The Europe where border disputes are despised and set aside and those who invoke them marginalized and exposed to shame.

Europe should construe its identity against negative historic experiences. Against fascism, communism and populist nationalism. All the mentioned historic ideologies have territory and national sovereignty in their core.

European Union must not succumb Slovenian populist demands. Slovenia should be told that the position of her government misfits European union. Even worse, it jeopardizes both its internal fundaments and its external policy. European union has invested enormous efforts in order to stabilize the Balkans. A clear result of those efforts can be seen in slow but steady progress of all countries of the Western Balkans towards the EU. Slovenia is already a Member State, Croatia is negotiating membership, Macedonia is a candidate country. Montenegro just applied for the membership.

If Slovenian claim is accepted as a legitimate one by the 26, it will destroy the moral underpining of Europe to act in the region and it will fuel territorial claims which are not in short supply, among candidate and potential candidate countries. Needles to describe the potential of destruction.

Slovenian blocade has to be put to an end at once! This is an appeal to Europeans not to accept populist territorial claims that Slovenian government smuggled into the negotiating process.

Siniša Rodin

Jean Monnet Chair
University of Zagreb, Faculty of Law


P.S. Dec. 19, 2008.

As reported by Slovenian press, Slovenian president Mr. Danilo Türk said that the decision of the Slovenian Government was "neccessary for protection of national interests." Danilo Türk: "Odločitev slovenske vlade glede Hrvaške je nujna za obrambo nacionalnih interesov"

What national interests is Mr. Türk talking about? Territorial interests? Europe has been through too many tragic historic conflicts that were based on that kind of logic. European Union was created to put an end to the zero-sum game where protection of national interest of one state is served only where the Others lose. Territorial disputes have no place in the EU, nor in the membership negotiations.

Dec 17, 2008

Retaliatorne mjere temeljem Sporazuma o Stabilizaciji i pridruživanju

Siniša Rodin

Kako izvješćuje Jutarnji list, Slovenija uvjetuje otvaranje i zatvaranje određenog većeg broja pregovaračkih poglavlja u pristupnim pregovorima za članstvo Hrvatske u EU prethodnim rješavanjem bilateralnog spora teritorijalne naravi s Hrvatskom. O ovome je bilo riječi u dva prethodan posta na ovom blogu. Ovdje ću se pozabaviti pitanjem može li Hrvatska, pravno gledano, uzvratiti određenim retaliatornim mjerama koje bi bile zakonite u smislu međunarodnog prava i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Pretpostavke na kojima temeljim ovu analizu (vidi prethodne postove) su slijedeće:

  1. SSP je nerazdvojni dio procesa pridruživanja Hrvatske EU;
  2. SSP valja interpretirati u svjetlu Bečke konvencije o pravu ugovora, posebice u skladu s normama iz Čl. 31 temeljem kojih se SSP ima interpretirati temeljem naknadnih akata i prakse stranaka;
  3. Takvi naknadni akti i praksa, posebice odluke institucija EU kojima se kao ishod pregovora predviđa članstvo Hrvatske u EU, definiraju SSP kao međunarodni ugovor koji predstavlja predpristupni instrument;
  4. Blokada pregovora iz bilateralnih razloga (razloga koji nisu dio acquisa niti spadaju u doseg Osnivačkih ugovora) predstavlja mala fide provedbu SSP-a na koju se primjenjuje Čl. 120 SSP-a;
  5. Čl. 120 SSP-a predviđa da u slučaju da ako jedna od stranaka smatra da je druga stranka propustila ispuniti neku obvezu iz ovoga Sporazuma, ona može poduzeti odgovarajuće mjere;
  6. Te mjere mogu biti usko skrojene kako bi se usmjerile upravo na onaj problem koji je doveo do povrede, odnosno, mogu biti usmjerene isključivo protiv Slovenije;
  7. Prije prihvaćanja takvih mjera, potrebno je poduzeti određene prethodne korake, prvenstveno, obavijestiti o problemu Vijeće Stabilizacije i pridruživanja.

Koje mjere stoje Hrvatskoj na raspolaganju? Načelno, bilo koja mjera koja predstavlja suspenziju određenih odredbi SSP-a i koja će najučinkovitije dovesti do otklanjanja povrede ugovora.

Primjerice, jedna od takvih mjera mogla bi biti izuzeće državljana Slovenije od opće liberalizacije tržišta nekretnina u odnosu na građane EU koje je predviđeno za 1. veljače 2009. godine. Tako bi hrvatska vlada mogla odlučiti da građani svih država članica osim Slovenije mogu stjecati nekretnine u RH pod jednakim uvjetima kao i hrvatski državljani, dok bi se za slovenske državljane zadržao neki restriktivniji oblik stjecanja, tako dugo dok ne odklone blokadu pregovora. Slične mjere moguće su i u drugim područjima. Npr. u području slobode kretanja dobara, moguće je suspendirati bescarinski režim za dobra porijeklom iz Slovenije, a zadržati ga u pogledu dobara iz svih drugih država članica. Izbor retaliatornih mjera je širok i moguće je upotrijebiti one koje najučinkovitije ostvaruju njihov cilj.

Navedene mjere ne bi predstavljale povredu međunarodnog prava niti SSP-a ali bi politički zaoštrile situaciju. Također, predstavljale bi presedan, jer do sada ni jedna država kandidatkinja nije posizala za njima.

Dec 15, 2008

Lisabonski sporazum, pristupanje Hrvatske EU i bilateralni spor sa Slovenijom

Siniša Rodin

Činjenica da je Europska komisija objavila mogućnost završetka pregovora o članstvu Hrvatske u Europskoj uniji do kraja 2009.[1] , što je Vijeće ministara uzelo na znanje, [2] nagovijestila je da su glavni politički problemi riješeni, te da dovršetak pregovora ovisi isključivo o sposobnosti Hrvatske da ispuni kriterije za članstvo. The Economist od 10. prosinca [3], ipak navodi četiri skupine problema s kojima će se Hrvatska susresti u preostalim dionicama pregovora: slovenski zahtjevi, organizirani kriminal, suradnja s ICTY i zamor država članica od proširenja. Na ovom mjestu osvrnuti ću se na rješavanje odnosa s Republikom Slovenijom, što The Economist opisuje kao najmanje problematično, dok se iz Hrvatske perspektive, čini upravo suprotno.

Zahtjevi Republike Slovenije za nastavak pregovora


Neposredno prije sastanka Europskog vijeća održanog u Briselu 11. i 12. prosinca 2008. situacija je slijedeća. Republika Slovenija uvjetuje davanje svog pristanka na otvaranje, odnosno zatvaranje, većeg broja pregovaračkih poglavlja prihvaćanjem od strane Hrvatske određenih uvjeta koje je Slovenija jednostrano formulirala. Ti se uvjeti ne odnose na stvarni sadržaj pregovora, odnosno, nalaze se izvan dosega Osnivačkih ugovora EU i izvan dosega pravne stečevine EU, te se stoga smatraju bilateralnim pitanjem Hrvatske i Slovenije. Francusko predsjedništvo EU formulira kompromisni prijedlog prema kojemu Hrvatska mora dati izjavu da ničime ne prejudicira buduće rješenje graničnog spora između Hrvatske i Slovenije, što Hrvatska prihvaća, a Slovenija ne. Predsjednik vlade Republike Slovenije Borut Pahor, nakon toga odbija francuski prijedlog. Kako prenosi web portal www.index.hr, ukoliko se slovenski uvjeti ne ispune, „neće biti ni otvaranja ostalih pregovaračkih poglavlja u pristupnim pregovorima Hrvatske s EU tj. Hrvatska bi se našla u mrtvim pregovaračkim vodama. Sanaderu je poručio da s njim telefonski nema o čemu razgovarati i reći mu više od onoga što je rekao pred medijima.“ Ovakav stav slovenske vlade praktično znači usporavanje pregovora o članstvu u puževu brzinu, te potpuno neizvjestan ishod.

Međutim, do obrata dolazi na press konferenciji predsjednika Francuske, g. Nicolasa Sarkozyija gdje, kako izvješćuje više izvora, [4] dolazi do formuliranja rješenja prema kojemu bi se pitanje irskog referenduma o ratifikaciji Lisabonskog ugovora i jamstava koja je Europska unija spremna dati Irskoj kako bi ponovila referendum tijekom 2009. godine, integriralo kao protokol Ugovora o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. Ovaj prijedlog ima značajne pravne i političke posljedice na koje ću se osvrnuti u nastavku teksta.

Pravo primjenjivo na odnose Hrvatske i Europske unije prije članstva


Hrvatska i Europska unija, u sadašnjem razdoblju prije članstva Hrvatske u toj međunarodnoj organizaciji, svoje odnose uređuju međunarodnim pravom. U okviru pravnog poretka međunarodnog prava zaključen je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (dalje u tekstu SSP), koji je na snazi i koji uređuje odnose Hrvatske i EU prije članstva, kao i određenu mjeru ekonomske liberalizacije, u svrhu uključivanja hrvatske u „najpotpunijoj mogućoj mjeri u političku i ekonomsku maticu Europe“. [5] Sam po sebi, SSP ne predviđa izričito pristupanje Hrvatske u članstvo EU, ali se ta intencija može izvesti temeljem općih pravila interpretacije međunarodnih ugovora, [6] iz konteksta ugovora, tj. iz kasnije prakse primjene ugovora koja predstavlja sporazum stranaka o njegovoj interpretaciji. Primjeri takve prakse su mnogobrojni i moguće ih je pronaći u aktima Europske unije kojima se jasno izražava namjera primanja Republike Hrvatske u članstvo, poput predpristupnog partnerstva, [7] ali i općih pravila međunarodnog prava o bona fide pregovaranju. Ukratko, Europska unija pregovara s Hrvatskom o članstvu u dobroj vjeri, u skladu s čitavim nizom akata koji su prihvaćeni u tom kontekstu.

Na putu prema članstvu Republika Hrvatska, kao i svaka druga država kandidatkinja, mora ispuniti čitav niz obaveza. Te su obaveze propisane tzv. Kopenhaškim kriterijima iz 1993. [8] i Madridskim kriterijima iz 1995. godine, [9] te politikom uvjetovanja iz 1997.[10] Jedna od posljedica kršenja spomenutih obaveza može biti suspenzija pregovaračkog procesa, pri čemu svaka država članica može uskratiti suglasnost za otvaranje, odnosno otvaranje jednog ili više pregovaračkih poglavlja. Međutim, pri tome je, smatram, potrebno razlikovati obaveze koje pristupajuća država ima prema Europskoj uniji i njenoj pravnoj stečevini i bilateralna pitanja koja su izvan dosega prava EU i Osnivačkih ugovora. Dok neispunjavanje prvo navedenih obaveza može dovesti do opravdanog blokiranja pregovaračkog procesa, njegova blokada iz čisto bilateralnih razloga ne može biti opravdana pravom EU, niti međunarodnim pravom. Takvo bilateralno pitanje je i pitanje razgraničenja između Hrvatske i Slovenije. [11] Iz rečenoga se jasno zaključuje da blokada pregovora o pristupanju do koje bi došlo zbog toga što jedna država članica ističe kao uvjet bilateralna pitanja koja nemaju veze niti s pregovorima o članstvu, niti sa SSP-om, dovodi u pitanje dobru vjeru Europske unije u pregovorima, kao i ispunjenje obaveza koje je Unija preuzela SSP-om.

U takvoj situaciji moguće je pozvati se na Čl. 120 SSP-a koji propisuje:

1. Stranke će poduzeti sve opće ili posebne mjere koje su potrebne za ispunjavanje svojih obveza prema ovomu Sporazumu. One će se pobrinuti da se postignu ciljevi utvrđeni ovim Sporazumom.

2. Ako jedna od stranaka smatra da je druga stranka propustila ispuniti neku obvezu iz ovoga Sporazuma, ona može poduzeti odgovarajuće mjere. Prije toga, osim u slučajevima od osobite žurnosti, dostavit će Vijeću za stabilizaciju i pridruživanje sve relevantne informacije koje su potrebne za temeljito ispitivanje situacije radi pronalaženja rješenja koje je prihvatljivo strankama.

3. Pri odabiru mjera prednost se mora dati onim mjerama koje najmanje narušavaju provedbu ovoga Sporazuma. O tim se mjerama odmah obavještava Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje i one će biti predmetom konzultacija unutar Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje, ako to druga stranka zatraži.

Tako je temeljem međunarodnoga prava, prava EU primjenjivog na primanje u članstvo novih država (npr. Čl. 6 UEU), te temeljem SSP-a, u odnosima između Hrvatske i EU nastala slijedeća dinamika.

Pod pretpostavkom da SSP interpretiran u svjetlu svih drugih akata koje su prihvatile ugovorne strane, predstavlja pravnu osnovu za članstvo u EU, blokiranje pristupnih pregovora iz razloga koji su bilateralne naravi moguće je okarakterizirati kao mala fide ispunjavanje međunarodnih obaveza i povredu međunarodnog prava općenito, kao i Čl. 120 SSP-a posebice. Čak ukoliko bismo uzeli da SSP sam po sebi ne stvara obaveze pregovaranja s ciljem primitka Hrvatske u članstvo EU, takve se obaveze mogu izvesti iz pravnih akata EU i Hrvatske prihvaćenih tijekom procesa pregovaranja. Mogući sporovi mogu se rješavati konvencionalnim metodama rješavanja međunarodnih sporova, međutim, zbog vremenske dimenzije pregovaračkog procesa čiji je završetak Komisija predvidjela u 2009. godini, razrješenje spora u postupku međunarodnog rješavanja sporova ne bi bilo učinkovito pravno sredstvo. Na taj je način Hrvatska dovedena pred odluku hoće li prihvatiti unilateralne zahtjeve Republike Slovenije i na taj način omogućiti nastavak pregovaračkog procesa, ili će insistirati na bona fide pregovaranju, što bi moglo blokirati taj proces na duže vrijeme. Budući da svaka država članica može uskratiti suglasnost na otvaranje i zatvaranje pregovaračkih poglavlja, pregovori o pristupanju nastavljaju se u sjeni slovenskog veta.

Nova podjela karata - povezivanje „Irskog kompromisa“ i Ugovora o pristupanju Hrvatske

Europska unija nije prihvatila shvaćanje Republike Slovenije kao europsku pregovaračku poziciju. Upravo suprotno, Europska komisija, Europsko vijeće i predsjedništvo EU, smatraju da je riječ o bilateralnom pitanju koje je potrebno riješiti izvan pregovora o pristupanju EU.

Slijedom takvog shvaćanja, nakon što je francusko predsjedništvo EU predstavilo svoj plan za rješavanje bilateralnog problema Hrvatske i Slovenije, prema kojemu bi Hrvatska posebnom izjavom deklarirala da ničime u okviru pregovora ne prejudicira rješavanje graničnog spora.

Nakon što je Hrvatska taj plan prihvatila, a Slovenija odbila, Europsko vijeće održano 11. i 12. prosinca 2008. u Briselu ostvarilo je nekoliko izuzetno značajnih zaključaka kojima se Hrvatska ne spominje izričito, ali se, bez obzira na tu činjenicu, na pregovore o članstvu baca potpuno novo svjetlo. To novo svjetlo proizlazi iz, čini se, političke volje Europskog vijeća da ostvari brzu dinamiku pregovora i moguće članstvo Hrvatske u uniji pred kraj 2010. ili početkom 2011. godine.

U tom kontekstu, zaključak Europskog vijeća od posebnog interesa je zaključak kojime se Republici Irskoj pružaju posebna, izričito navedena, jamstva koja omogućuju ponavljanje referenduma o ratifikaciji Ugovora iz Lisabona. Ta su jamstva slijedeća:

- jamstvo da Ugovor iz Lisabona ne može širiti nadležnosti Unije u području oporezivanja;

- jamstvo da Ugovor iz Lisabona neće utjecati na sigurnosnu i obrambenu politiku država članica, a posebice ne na tradicionalnu irsku politiku neutralnosti; te

- jamstvo da Ugovor iz Lisabona neće utjecati na odredbe Irskog ustava koje uređuju pravo na život, obrazovanje i obitelj; [12]

- jamstvo da će se posebnim aranžmanom zadržati pravilo da svaka država članica ima jedno mjesto u Europskoj komisiji.

Navedena jamstva omogućila bi ponovno održavanje referenduma o ratifikaciji Ugovora iz Lisabona u Irskoj, do kraja mandata Europske komisije 2009. godine.

Što se tiče pregovora o članstvu Republike Hrvatske u EU, oni se u zaključcima Europskog vijeća ne spominju, ali kako izvješćuju ranije navedeni izvori, [13] g. Sarkozy je u izjavi za tisak, održanoj neposredno nakon zaključenja summita rekao slijedeće:

„Predstavili smo kompromis koji ne mora na novu rafitikaciju kod svih članica. Neće biti promjena Lisabonskog sporazuma. Kako bi političke obveze 26 zemalja članica prema Irskoj i pravno osigurali, obvezali smo se da ćemo kod idućeg proširenja 2010. ili 2011. godine, a to će biti vjerojatno Hrvatska koja će nam pristupiti, kod tog događaja potreban nam je novi Pristupni sporazum koji moraju ratificirati 27 zemalja članica, jer će nakon toga Unija imati 28 članica i tome bi se Pristupnom sporazumu Hrvatske dodao Irski protokol uz povećanje broja zastupnika u Europskom parlamentu.“

Iako u ovom trenutku narav sporazuma o kojemu govori g. Sarkozy nije potpuno jasna, riječi „obvezali smo se“ koje se koriste u izjavi upućuju na neformalni dogovor šefova država i vlada država članica u ili na marginama Europskog vijeća. Takvi sporazumi, iako neformalne naravi, imaju snagu političke obaveze, te ih države nisu sklone kršiti.

Drugo, citirana izjava jasno upućuje da se jamstva koja je Europska unija dala Republici Irskoj moraju iz političkih obaveza pretvoriti u pravna jamstva, te da će to biti riješeno protokolom koji se pridodaje Ugovoru o pristupanju. Ovakvo rješenje stvara potpuno novu situaciju u odnosima između Hrvatske i Slovenije, vezano uz slovensku blokadu pregovora. Ukratko, ustraje li Slovenija na blokadi pregovora, neće biti Ugovora o pristupanju Hrvatske EU, a isto tako niti jamstava za Republiku Irsku. Takva situacija je potpuno neprihvatljiva za preostalih 26 država članica, što Sloveniju stavlja pod izuzetno velik pritisak.

U takvim okolnostima, blokiranje otvaranja i zatvaranja poglavlja za Sloveniju postaje besmisleno, budući da će politički pritisak Komisije i 26 država članica postati nepodnošljiv, kako bi se pregovori dovršili najkasnije do provedbe novog referenduma u Irskoj i ratifikacije Lisabonskog ugovora. Opstrukcija pregovora pretvorila bi se u opstrukciju Lisabonskog ugovora.

Ipak, Slovenija ima na raspolaganju još jedno snažno oružje kojime može ugroziti pristupanje Hrvatske EU. Riječ je o zakonodavnom referendumu u Sloveniji, temeljem Čl. 90 Ustava Republike Slovenije. [14] Naime, ratifikacija međunarodnih ugovora rješava se zakonom o ratifikaciji, pa je tako i za potrebe ratifikacije Ugovora o pristupanju Hrvatske potrebno donijeti zakon o ratifikaciji. Takav zakon moguće je uvjetovati raspisivanjem referenduma koji uređuje Čl. 90 Ustava Republike Slovenije. Za pretpostaviti je da bi takav referendum bio organiziran nakon ratifikacije Ugovora iz Lisabona i nakon što on stupi na snagu, ali prije nego što Irska dobije obećana jamstva.

Moguće je nekoliko raspleta. Logični vremenski slijed bio bi najprije stupanje na snagu Ugovora iz Lisabona, do čega će doći kada sve države članice deponiraju ratifikacijske isprave kod vlade Republike Italije koja je depozitar Osnivačkih ugovora te, nakon toga, ratifikacija Ugovora o pristupanju Hrvatske s Irskim protokolom koji sadrži jamstva za Irsku.

Isto tako, moguće je da Irska, ali i bilo koja druga država članica koja još nije ratificirala Ugovor iz Lisabona, [15] konačnu ratifikaciju Ugovora iz Lisabona provede, ili čak uvjetuje, istovremenom ratifikacijom Ugovora o pristupanju Hrvatske, odnosno, prethodnom ratifikacijom od strane Slovenije. Tako bi se izbjegla mogućnost da Lisabonski ugovor stupi na snagu a Slovenija blokira Ugovor o pristupanju Hrvatske.

Treće, budući da Ugovor o pristupanju uz 27 država članica i Europski parlament mora ratificirati i država koja pristupa u članstvo, Hrvatska dobiva instrument veta, kojime i sama može uvjetovati slovensku ratifikaciju Ugovora o pristupanju. Na taj način i Hrvatska može blokirati jamstva koja je dobila Irska, doduše, uz istovremenu blokadu vlastitog pristupanja EU, dok Slovenija ne ratificira Ugovor o pristupanju. Na taj bi način politički pritisak Komisije i 26 država članica usmjerio na Sloveniju. Ipak, za takvo što, bila bi nužna potreba barem još jedne države članice, koja bi mogla osigurati da se jamstva za Irsku naknadno ne izdvoje iz sadržaja Ugovora o pristupanju Hrvatske.

Na taj bi način Hrvatska, uz potporu francuskog i češkog predsjedništva Unije, mogla pokušati postići politički dogovor s barem jednom od četiri države koje još nisu u potpunosti provele ratifikacijski proces, kojime bi se moglo povezati konačno deponiranje ratifikacijske isprave Ugovora iz Lisabona kod vlade Republike Italije koja je depozitar osnivačkih ugovora, s dovršenjem postupka ratifikacije Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske.

Zaključak


Nakon sastanka Europskog vijeća od 11.-12. prosinca 2008. pozicija Republike Slovenije prema Hrvatskoj je znatno oslabila. To se naročito vidi iz potpunog gubitka političke podrške za europeizaciju graničnog spora i njegovo definiranje, od većine država članica, kao bilateralnog, odnosno, nebitnog za pitanje pristupanja u članstvo. Politički dogovor o vezivanju ustupaka za Irsku s Ugovorom o pristupanju Hrvatske, čini napore Slovenije da blokira otvaranje i zatvaranje pregovaračkih poglavlja besmislenima. Do odgode otvaranja i zatvaranja određenih pregovaračkih poglavlja će možda doći, ali nije politički održivo u roku dužem od šest mjeseci. Naime, kada se približi vrijeme za ratifikaciju Ugovora iz Lisabona i kada se pitanje jamstava za Irsku postavi u prvi plan, do čega bi moglo doći u trećem kvartalu 2009. godine, Slovenska pozicija postati će neodrživa, budući da će se suočiti s jakim pritiskom 26 država članica i Komisije da se pregovori s Hrvatskom privedu kraju po brzom postupku, kako bi se mogao provesti dogovor o kojemu je izvjestio Nicolas Sarkozy.

Ovome je potrebno dodati tri napomene. Kao prvo, ova analiza primjenjiva je ukoliko na ponovljenom referendumu u Irskoj, irski građani prihvate Lisabonski ugovor, osnažen jamstvima koja su prihvaćena 11. i 12. prosinca. Kao drugo, sve što je rečeno vrijedi pod pretpostavkom da Hrvatska ispuni sve preostale uvjete za članstvo u EU. Treće i konačno, Hrvatska ne bi trebala zauzeti trijumfalistički stav prema Sloveniji koja se našla u politički neodrživom položaju. Upravo suprotno, hrvatska i slovenska vlada trebaju zajednički potražiti put iz nastale situacije kako bi Slovenija spasila obraz, koliko ga se još uopće može spasiti, a Hrvatska nastavila pregovore prema članstvu u EU.

[1] COMMUNICATION FROM THE COMMISSION TO THE COUNCIL AND THE

EUROPEAN PARLIAMENT, Enlargement Strategy and Main Challenges 2008-2009, Brussels, 5.11.2008

COM(2008) 674 final, na str. 2: “Croatia is expected to reach the final phase of accession negotiations by the end of 2009 if it has taken the necessary preparatory steps.”

[2] PRESS RELEASE, 2914th Council meeting, General Affairs and External Relations, General Affairs

Brussels, 8 December 2008., na str. 13

[3] A long road, From the Economist Intelligence Unit ViewsWire, 10. prosinca 2008.

[4] Večernji list, internet izdanje od 12. prosinca 2008., Stojan de Prato, Summit EU: Blokira li Slovenija Hrvatsku, blokirat će i Lisabonski ugovor http://www.vecernji.hr/newsroom/news/international/3204291/index.do, posjećeno 12.12. 2008; web portal Euractiv, Lisbon Treaty revote linked to Croatia's EU entry, http://www.euractiv.com/en/future-eu/lisbon-treaty-revote-linked-croatia-eu-entry/article-178043, posjećeno 12.12. 2008.; i web portal Deutsche Welle, Povijesni summit EU-a s odlukama o Hrvatskoj, http://www.dw-world.de/dw/article/0,,3871335,00.html?maca=kro-TB_kro_jutarnji6-3073-xml-mrss, posjećeno 12. 12. 2008.

[5] OJ C 332 E/8, od 27. 11. 2001., preambula

[6] Vidi npr. Bečku konvenciju o pravu međunarodnih ugovora, Čl. 31: “A treaty shall be interpreted in good faith in accordance with the ordinary meaning to be given to the terms of the treaty in their context and in the light of its object and purpose.”

[7] Vidi npr. Council Decision 2004/648/EC on the principles, priorities and conditions contained in the European Partnership with Croatia, OJ 2004 L 297/19. Opsežno o SSP-u vidi S. Rodin, Croatia, in Steven Blockmans & Adam Lazowski (eds.), THE EUROPEAN UNION AND ITS NEIGHBOURS A LEGAL APPRAISAL OF THE EU’S POLICIES OF STABILISATION, PARTNERSHIP AND INTEGRATION, Asser, The Hague 2006, pp. 357-389

[8] Bull. EU 6-1993, point 13.

[9] As decided by the Madrid European Council in December 1995, ‘…the candidate country must have created the conditions for its integration through the adjustment of its administrative structures’. See Madrid European Council, 15 And 16 December 1995, Presidency Conclusions, pt. III.A.

[10] European Council Conclusions – Luxembourg, 29 April 1997, Guidelines on the Principle of Conditionality Governing the Development of the European Union’s Relations with Certain Countries of South-East Europe, Bull. EU 4-1997, point 2.2.1

[11] Da je riječ o bilateralnom pitanju potvrdio je i premijer Češke Republike Mirek Topolanek. Vidi http://www.dw-world.de/dw/article/0,,3871335,00.html?maca=kro-TB_kro_jutarnji6-3073-xml-mrss posjećeno 13. 12. 2008.

[12] CONSEIL EUROPÉEN DE BRUXELLES 11 ET 12 DÉCEMBRE 2008, CONCLUSIONS DE LA PRÉSIDENCE, Bruxelles, le 12 décembre 2008 “... aucune des dispositions du traité de Lisbonne ne modifie en quoi que ce soit, pour aucun État membre, l'étendue ou la mise en oeuvre des compétences de l'Union dans le domaine fiscal; le traité de Lisbonne n'affecte pas la politique de sécurité et de défense des États membres, y compris la politique traditionnelle de neutralité de l'Irlande, ni les obligations de la plupart des autres États membres; une garantie que les dispositions de la Constitution irlandaise concernant le droit à la vie, l'éducation et la famille ne sont pas du tout affectées par l'attribution par le traité de Lisbonne d'un statut juridique à la Charte des droits fondamentaux de l'UE et par les dispositions dudit traité relatives à la justice et aux affaires intérieures.

[13] Vidi bilješku 5

[14] Ustav Slovenije, Čl. 90.:”(zakonodajni referendum) Državni zbor lahko o vprašanjih, ki se urejajo z zakonom, razpiše referendum. Državni zbor je vezan na izid referenduma. Državni zbor lahko razpiše referendum iz prejšnjega odstavka na svojo pobudo, mora pa ga razpisati, če to zahteva najmanj tretjina poslancev, državni svet ali štirideset tisoč volilcev. Pravico glasovanja na referendumu imajo vsi državljani, ki imajo volilno pravico.

Predlog je na referendumu sprejet, če zanj glasuje večina volilcev, ki so glasovali. Referendum se ureja z zakonom, ki ga sprejme državni zbor z dvotretjinsko večino glasov navzočih poslancev.

[15] Na dan 13. prosinca to su još Češka Republika, te Njemačka i Poljska koje su ratificirale Ugovor, ali njihovi predsjednici republike nisu potpisali akt o ratifikaciji.

Dec 12, 2008

Game, set .... match?

Večernji list javlja na dan 12. prosinca 2008. (Stojan de Prato)

Ustraje li Slovenija u blokadi hrvatskih pristupnih pregovora s Europskom Unijom, blokirat će i stupanje na snagu Lisabonskoga ugovora, novoga temeljnoga spisa EU. Šefovi država ili vlada zemalja članica suglasili su se, naime, na jučer završenome dvodnevenome summitu EU 27 da se jamstva kojima bi uklonilo zamjerke Iraca zbog kojih su na prvome referendumu odbacili Lisabonski ugovor ugrade u Pristupni ugovor EU i Hrvatske. U početku se tome protivio nizozemski premijer Jan Peter Balkenende, “jer bi se time pritiskalo na brzinu pregovora s Hrvatskom”, ali je popustio. Slovenski premijer Borut Pahor nije se njavljao za riječ.

Iste informacije prenosi i Euractiv.

Ovo je veliki manevar francuske diplomacije i strašna blamaža Slovenije. Sa zanimanjem čekamo reakcije slovenske strane. Podsjetimo, samo nekoliko sati ranije čitali smo ovakve izjave:


Link na Index.hr

DEBLOKADU pristupnih pregovora između EU i Hrvatske, koju je predložila Francuska, koja predsjeda Unijom, slovenski premijer Borut Pahor je praktički odbacio. On je u Bruxellesu u izjavi za slovenske medije ionako zategnute odnose između Hrvatske i Slovenije, još dodatno zaoštrio.

Samouvjereno je zaključio kako je pravna služba slovenskog ministarstva vanjskih poslova napravila prijedlog teksta, koji je prema njegovim riječima "vodootporan" te osim toga vrlo jasan i zahtjevan. Izrazio kako ne očekuje manje od toga da Francuzi serviraju Zagrebu, da ga Sanader potpiše te se pismeno očituje na prijedlog francuskog Predsjedništva. Povrh svega toga, Pahor očekuje da se sve to zabilježi u zaključcima Vijeća EU te dodaje kako tada slovenska strana ne bi više imala razlog za strah od hrvatskih spisa kojima se po njima predodređuje granica između dvije zemlje.

Pahor je zaključio da ukoliko se ti uvjeti ne ispune, neće biti ni otvaranja ostalih pregovaračkih poglavlja u pristupnim pregovorima Hrvatske s EU tj. Hrvatska bi se našla u mrtvim pregovaračkim vodama. Sanaderu je poručio da s njim telefonski nema o čemu razgovarati i reći mu više od onoga što je rekao pred medijima.


Odluka o integraciji europskih ustupaka Irskoj u Ugovor o pristupanju Hrvatske EU mogla bi znatno ubrzati postupak ratifikacije i onemogućiti novi ciklus "poltike uvjetovanja" tj. onemogućiti ponavljanje situacije slične onoj koja se javila uz ratifikaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju kada su neke države odlagale ratifikaciju uvjetujući je suradnjom Hrvatske s ICTY. Sada se i datum pristupanja 2011. ne čini neostvarivim. Mogući kalendar je slijedeći:

  • - kraj 2009 - ponovljeni referendum u Irskoj
  • - početak 2010 - potpisivanje Ugovora o pristupanju RH u koji su uključeni ustupci Irskoj
  • - tijekom 2010 - ratifikacija
  • - 1. siječnja 2011 - ulazak Hrvatske u EU
U zaključcima Europskog vijeća od 12. 12. 2008. ne spominje se ova opcija. Ali problem je već ušao na velika vrata u Europsku politiku. Na primjer na blogu Financial Timesa.

Ili npr. na stranicama Deutsche Welle gdje se može vidjeti što je točno rekao g. Sarkozy.

Dok ovo pišem nije mi potpuno jasno temelji li g. Sarkozy svoju izjavu na odluci ili gentelmenskom sporazumu u okviru Europskog vijeća. Međutim, ukoliko doista jamstva za Irsku budu integrirana u Ugovor o pristupanju Hrvatske, tada Hrvatska dobiva mogućnost "veta" kojim se može suprotstaviti slovenskoj blokadi i prijetnji referendumom o članstvu Hrvatske u EU. Budući da Ugovor o pristupanju moraju ratificirati sve države članice i Hrvatska, u takvoj situaciji, Hrvatska bi mogla odbiti ratifikaciju Ugovora o pristupanju, ali i njegovog sastavnog dijela koji bi sadržavao jamstva za Irsku. Time bi došao u pitanje i sporazum koji je Europsko vijeće postiglo 12. prosinca 2008. koji je prihvaćen zaključcima Europskog vijeća. Drugim riječima, slovensko ustrajanje na blokadi hrvatskog pristupa razorilo bi i osnove budućeg razvoja Europske unije što nije realno očekivati.