Aug 1, 2008

Case C-308/06, Intertanko

Kada se pred nacionalnim sudom poziva na nevaljanost (invalidity) sekundarnog izvora prava Zajednice, te kada o tome odlučuje Europski sud (čl. 234), valjanost prava Zajednice ocjenjuje se u svjetlu svih pravnih pravila međunarodnog prava, uz dva uvjeta:

  1. Zajednica mora biti obvezana tim pravilima;
  2. Europski sud može ispitivati valjanost sekundarnog prava zajednice u svjetlu međunarodnog ugovora samo onda kada narav i široka logika takvog ugovora to ne isključuju, te kada su odredbe međunarodnog ugovora po svom sadržaju bezuvjetne i dovoljno precizne (tj. kada mogu imati izravni učinak).

Link na presudu

Link na ECJ blog


1 comment:

Q said...

Ovo mi se čini zanimljivim budući da se odnosi izravno na UNCLOS.

Hrvatska se voli pozivati na UNCLOS (ZERP, razgraničenje u Savudrijskoj vali), ali ovdje, per analogiam, vidimo da se ona može koristiti tek supsidijarno u odnosu na propise koji uređuju zajedničku politiku ribarstva, i to samo ako njene norme ispunjavaju uvjete za izravni učinak prema kriterijima koje je postavio ECJ (unconditional and sufficiently precise).

Ono što mi se ovdje čini zanimljivim je da se kriteriji izravnog učinka koriste ne za zaštitu subjektivnih prava, nego za ocjenu sukladnosti sekundarnog prava Zajednice s međunarodnim ugovorom.