Retaliatorne mjere temeljem Sporazuma o Stabilizaciji i pridruživanju

Siniša Rodin

Kako izvješćuje Jutarnji list, Slovenija uvjetuje otvaranje i zatvaranje određenog većeg broja pregovaračkih poglavlja u pristupnim pregovorima za članstvo Hrvatske u EU prethodnim rješavanjem bilateralnog spora teritorijalne naravi s Hrvatskom. O ovome je bilo riječi u dva prethodan posta na ovom blogu. Ovdje ću se pozabaviti pitanjem može li Hrvatska, pravno gledano, uzvratiti određenim retaliatornim mjerama koje bi bile zakonite u smislu međunarodnog prava i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Pretpostavke na kojima temeljim ovu analizu (vidi prethodne postove) su slijedeće:

1. SSP je nerazdvojni dio procesa pridruživanja Hrvatske EU;
2. SSP valja interpretirati u svjetlu Bečke konvencije o pravu ugovora, posebice u skladu s normama iz Čl. 31 temeljem kojih se SSP ima interpretirati temeljem naknadnih akata i prakse stranaka;
3. Takvi naknadni akti i praksa, posebice odluke institucija EU kojima se kao ishod pregovora predviđa članstvo Hrvatske u EU, definiraju SSP kao međunarodni ugovor koji predstavlja predpristupni instrument;
4. Blokada pregovora iz bilateralnih razloga (razloga koji nisu dio acquisa niti spadaju u doseg Osnivačkih ugovora) predstavlja mala fide provedbu SSP-a na koju se primjenjuje Čl. 120 SSP-a;
5. Čl. 120 SSP-a predviđa da u slučaju da ako jedna od stranaka smatra da je druga stranka propustila ispuniti neku obvezu iz ovoga Sporazuma, ona može poduzeti odgovarajuće mjere;
6. Te mjere mogu biti usko skrojene kako bi se usmjerile upravo na onaj problem koji je doveo do povrede, odnosno, mogu biti usmjerene isključivo protiv Slovenije;
7. Prije prihvaćanja takvih mjera, potrebno je poduzeti određene prethodne korake, prvenstveno, obavijestiti o problemu Vijeće Stabilizacije i pridruživanja.

Koje mjere stoje Hrvatskoj na raspolaganju? Načelno, bilo koja mjera koja predstavlja suspenziju određenih odredbi SSP-a i koja će najučinkovitije dovesti do otklanjanja povrede ugovora.

Primjerice, jedna od takvih mjera mogla bi biti izuzeće državljana Slovenije od opće liberalizacije tržišta nekretnina u odnosu na građane EU koje je predviđeno za 1. veljače 2009. godine. Tako bi hrvatska vlada mogla odlučiti da građani svih država članica osim Slovenije mogu stjecati nekretnine u RH pod jednakim uvjetima kao i hrvatski državljani, dok bi se za slovenske državljane zadržao neki restriktivniji oblik stjecanja, tako dugo dok ne odklone blokadu pregovora. Slične mjere moguće su i u drugim područjima. Npr. u području slobode kretanja dobara, moguće je suspendirati bescarinski režim za dobra porijeklom iz Slovenije, a zadržati ga u pogledu dobara iz svih drugih država članica. Izbor retaliatornih mjera je širok i moguće je upotrijebiti one koje najučinkovitije ostvaruju njihov cilj.

Navedene mjere ne bi predstavljale povredu međunarodnog prava niti SSP-a ali bi politički zaoštrile situaciju. Također, predstavljale bi presedan, jer do sada ni jedna država kandidatkinja nije posizala za njima.

Game, set .... match?

Večernji list javlja na dan 12. prosinca 2008. (Stojan de Prato)

Ustraje li Slovenija u blokadi hrvatskih pristupnih pregovora s Europskom Unijom, blokirat će i stupanje na snagu Lisabonskoga ugovora, novoga temeljnoga spisa EU. Šefovi država ili vlada zemalja članica suglasili su se, naime, na jučer završenome dvodnevenome summitu EU 27 da se jamstva kojima bi uklonilo zamjerke Iraca zbog kojih su na prvome referendumu odbacili Lisabonski ugovor ugrade u Pristupni ugovor EU i Hrvatske. U početku se tome protivio nizozemski premijer Jan Peter Balkenende, “jer bi se time pritiskalo na brzinu pregovora s Hrvatskom”, ali je popustio. Slovenski premijer Borut Pahor nije se njavljao za riječ.

Iste informacije prenosi i Euractiv.

Ovo je veliki manevar francuske diplomacije i strašna blamaža Slovenije. Sa zanimanjem čekamo reakcije slovenske strane. Podsjetimo, samo nekoliko sati ranije čitali smo ovakve izjave:


Link na Index.hr

DEBLOKADU pristupnih pregovora između EU i Hrvatske, koju je predložila Francuska, koja predsjeda Unijom, slovenski premijer Borut Pahor je praktički odbacio. On je u Bruxellesu u izjavi za slovenske medije ionako zategnute odnose između Hrvatske i Slovenije, još dodatno zaoštrio.

Samouvjereno je zaključio kako je pravna služba slovenskog ministarstva vanjskih poslova napravila prijedlog teksta, koji je prema njegovim riječima "vodootporan" te osim toga vrlo jasan i zahtjevan. Izrazio kako ne očekuje manje od toga da Francuzi serviraju Zagrebu, da ga Sanader potpiše te se pismeno očituje na prijedlog francuskog Predsjedništva. Povrh svega toga, Pahor očekuje da se sve to zabilježi u zaključcima Vijeća EU te dodaje kako tada slovenska strana ne bi više imala razlog za strah od hrvatskih spisa kojima se po njima predodređuje granica između dvije zemlje.

Pahor je zaključio da ukoliko se ti uvjeti ne ispune, neće biti ni otvaranja ostalih pregovaračkih poglavlja u pristupnim pregovorima Hrvatske s EU tj. Hrvatska bi se našla u mrtvim pregovaračkim vodama. Sanaderu je poručio da s njim telefonski nema o čemu razgovarati i reći mu više od onoga što je rekao pred medijima.

Odluka o integraciji europskih ustupaka Irskoj u Ugovor o pristupanju Hrvatske EU mogla bi znatno ubrzati postupak ratifikacije i onemogućiti novi ciklus "poltike uvjetovanja" tj. onemogućiti ponavljanje situacije slične onoj koja se javila uz ratifikaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju kada su neke države odlagale ratifikaciju uvjetujući je suradnjom Hrvatske s ICTY. Sada se i datum pristupanja 2011. ne čini neostvarivim. Mogući kalendar je slijedeći:

• - kraj 2009 - ponovljeni referendum u Irskoj
• - početak 2010 - potpisivanje Ugovora o pristupanju RH u koji su uključeni ustupci Irskoj
• - tijekom 2010 - ratifikacija
• - 1. siječnja 2011 - ulazak Hrvatske u EU
  

U zaključcima Europskog vijeća od 12. 12. 2008. ne spominje se ova opcija. Ali problem je već ušao na velika vrata u Europsku politiku. Na primjer na blogu Financial Timesa.

Ili npr. na stranicama Deutsche Welle gdje se može vidjeti što je točno rekao g. Sarkozy.

Dok ovo pišem nije mi potpuno jasno temelji li g. Sarkozy svoju izjavu na odluci ili gentelmenskom sporazumu u okviru Europskog vijeća. Međutim, ukoliko doista jamstva za Irsku budu integrirana u Ugovor o pristupanju Hrvatske, tada Hrvatska dobiva mogućnost "veta" kojim se može suprotstaviti slovenskoj blokadi i prijetnji referendumom o članstvu Hrvatske u EU. Budući da Ugovor o pristupanju moraju ratificirati sve države članice i Hrvatska, u takvoj situaciji, Hrvatska bi mogla odbiti ratifikaciju Ugovora o pristupanju, ali i njegovog sastavnog dijela koji bi sadržavao jamstva za Irsku. Time bi došao u pitanje i sporazum koji je Europsko vijeće postiglo 12. prosinca 2008. koji je prihvaćen zaključcima Europskog vijeća. Drugim riječima, slovensko ustrajanje na blokadi hrvatskog pristupa razorilo bi i osnove budućeg razvoja Europske unije što nije realno očekivati.

Tri scenarija za Lisabonski ugovor

EU Observer razmatra budućnost Lisabonskog ugovora.

1. Referendum u Irskoj se ponavlja i odgovor je DA
2. Irska odbija ponoviti referendum. Lisabonski ugovor propada, ali se ključne institucionalne reforme provode Ugovorom o pristupanju Hrvatske
3. Referendum u Irskoj se ponavlja i odgovor je NE

Hrvatska mora biti spremna na scenarij 2 i pravovremeno reagirati.

Pobačaj, neutralnost i porezi - Irski zahtjevi za novi referendum

Novi referendum u Irskoj o ratifikaciji Lisabonskog ugovora mogao bi se održati ukoliko prethodno Irska dobije određene ustupke.

Više o tome u EU Observeru

Smrt Lisabonskog ugovora - nova kriza EU

Irish Times daje prve rezultate referenduma o Lisabonskom ugovoru!

Prvi komentari

Još komentara na hrvatskom

Neratifikacija Lisabonskog ugovora mogla bi utjecati na uvjete pristupanja Hrvatske EU. Pristupanje je moguće i temeljem Ugovora iz Nice, a sudjelovanje Hrvatske u institucijama moglo bi se riješiti i Ugovorom o pristupanju.

Mogući zastoji u pregovorima nisu ni u kakvoj vezi s ishodom irskog referenduma već su rezultat reformi u Hrvatskoj i ispunjenja mjerila.

Što ako Irci kažu NE Lisabonskom ugovoru

U četvrtak Irska izlazi na referendum o Lisabonskom ugovoru. Irska je jedina država članica koja prema svom ustavu mora održati referendum. Posljednje ispitivanje javnog mišljenja ukazuje na dramatični zaokret protiv ratifikacije.

Više o tome u Irish Timesu

Nacionalni parlamenti pripremaju se za EU

Pripremajući se za svoju novu ulogu u nadzoru supsidijarnosti propisanu Lisabonskim ugovorom, nacionalni parlamenti pokreću inicijative za promjenu nacionalnih propisa.

The French Parliament has changed the Constitution to enshrine the subsidiarity mechanisms. The Finnish Eduskunta will add a specific procedure for subsidiarity in its Rules of Procedure. The Belgian Chambre des representants has changed its rules as well and reinforced its staff with three new members. The Hellenic Parliament has established a working group to come up with proposals. Meanwhile in Spain, the EU Joint Committee for EU affairs has tabled a series of measures to prepare not only the parliament, but also, more broadly, to finetune its relations with the government, which in some cases might conflict with the opinion of the chambers.

Link na članak

Lisabonski ugovor, ovaj puta službeno

U petak 9.5. pročišćeni tekst Lisabonskog ugovora (Ugovor o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije) objavljen je i u Službenom listu.

Koliko nam je poznato, nema sadržajnih izmjena u odnosu na tekst objavljen na stranici Vijeća sredinom travnja.

Priložena je i usporedna tablica starih i novih brojeva članaka. Od početka se naslućivalo, a sad je i nakon letimičnog pogleda jasno da nova verzija Ugovora donosi nove glavobolje svima koji uče, poučavaju ili se na bilo koji način služe pravom EU. Gotovo svi poznatiji članci promijenili su numeraciju. Članci 28 i 30 UEZ postaju članci 34 i 36 (povratak u razdoblje prije Nice što se tiče opravdanja za restrikcije slobode kretanja robe), cijelo pravo tržišnog natjecanja pomaknuto je 20 članaka unaprijed (čl. 81. postaje čl. 101. itd.), čl. 94., 95., 308. također su se preselili, i tako dalje.

Lisabonski ugovor

Nakon negativnog ishoda referenduma u Francuskoj i Nizozemskoj, kojima je odbačena ratifikacija Ustavnog ugovora, Konferencija vlada država članica 2007. godine izradila je nacrt novog ugovora koji bi trebao zamjeniti Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o Europskoj zajednici (Ugovor iz Nice). Novi se ugovor naziva Reformskim ugovorom ili Ugovorom iz Lisabona.

Tekst Reformskog ugovora finaliziran je 19. listopada 2007. godine u Lisabonu. Ugovor je potpisan 13. prosinca 2007. godine i trebao bi stupiti na snagu nakon što ga ratificiraju sve države članice, što bi se moglo desiti do lipnja 2009. godine kada su predviđeni izbori za Europski parlament.

Može se očekivati da će Hrvatska postati članicom Europske unije nakon što Reformski ugovor stupi na snagu.

Reformskim ugovorom postojeći Osnivački ugovori (Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o Europskoj zajednici) transformiraju se u:

• Ugovor o Europskoj uniji; i
• Ugovor o funkcioniranju Europske unije

Linkovi

• Web stranica Reformskog ugovora
• Konsolidirana verzija Reformskog ugovora (PDF 6,15 MB)
• Što je novo? Prof. Steve Peers piše za Statewatch Observatory
• Postconstitutional Treaty - Članak iz "German Law Journal"
• Seminar u Dubrovniku - travanj 2008
• House of Lords Report - The Treaty of Lisbon: An Impact Assessment